Prevođenje beletristike zaista je kreativan proces. Prevodilac fantastičnih djela s pravom se može nazvati piscem. Kada prevodi knjigu s jednog od stranih jezika, praktično je stvara od nule.
Profesionalni prevodioci smatraju da je književno prevođenje jedno od najtežih područja njihovog rada. Ne može se porediti ni sa poslovnim ni sa simultanim prevođenjem, što ne zahtijeva sklad rečenica i očuvanje stila.
Glavne karakteristike književnog prevođenja
Bez obzira na jeziku na kojem je djelo napisano, književni prijevod mora sačuvati atmosferu i autorski stil. Istovremeno, književno prevođenje ne bi trebalo biti doslovno. Naprotiv, to je vrlo labav, besplatan prijevod koji ne zahtijeva preciznost.
Jedna od karakteristika književnog prevođenja je odnos sa osobinama izvornog teksta. Često prevodilac mora raditi s frazeološkim frazama ili igrom riječi. Ako su doslovno prevedeni, značenje teksta će se izgubiti. Da se ovo ne dogodi, prevoditelj mora pronaći slične fraze i igrati se riječima na jeziku na koji se tekst prevodi. Na taj će način moći sačuvati humor svojstven djelu njegovog autora.
Zaista dostojan prijevod beletrističkog djela može učiniti samo prevodilac s darom za pisanje. Samo kreativno nadaren prevodilac može kod čitatelja izazvati ista osjećanja i iskustva koja bi se pojavila prilikom čitanja originala.
Druga karakteristika književnog prevođenja je usklađenost sa stilom ere i kulturnim kontekstom ere koji se ogleda u djelu. Da bi to učinio, prevodilac mora istražiti doba kojem djelo pripada, kao i kulturu i tradiciju zemlje u kojoj se radnja odvija.
Prijevod poezije
Najveća poteškoća je prijevod poezije. Bilo koja pjesma u doslovnom prijevodu pretvara se u nesuvisli skup riječi. Prevodilac ga mora praktično prekomponovati. Stoga se profesionalni pjesnici najčešće bave prevođenjem poezije, ponekad takvi izvanredni poput Valerija Brjusova, Borisa Pasternaka, Samuila Maršaka. Ponekad se pjesnički prijevod pretvori u potpuno neovisno, originalno djelo, a njegov prevodilac postane punopravni autor. Na primjer, to se dogodilo s Goetheovom romantičnom baladom "Šumski car" u prijevodu Vasilija Andreeviča Žukovskog.
Danas, nažalost, ne govore svi strane jezike, a mnoga djela svoje čitatelje pronalaze u svim krajevima planete, prvenstveno zahvaljujući umjetnosti prevoditelja fantastike.
