Činjenica koja je već dugo provjerena u praksi: što je objekt poznatiji, što više glasina oko njega bude, to više napada na njega i više ljudi sanja da privuče pažnju na sebe na tuđi račun. U tom svjetlu, logično je da Avatar Jamesa Camerona, koji je već postao legendaran, dobiva kritike čak i godinama nakon što je objavljen.
Prije svega, treba naglasiti da scenarij za film s najvećom zaradom u istoriji zapravo ne blista posebnom originalnošću. Autor je optužen za plagijarizam i staru sovjetsku naučnu fantastiku, te niz crtanih filmova, poput Šišmiša za Planet Terra ili Pacahontas, pa čak i nominirane za Oscara (Ples s vukovima). Razlog tome, kažu stručnjaci, nije krađa ideja, već upotreba "uobičajenih" misli koje se nalaze u gotovo svakoj kulturi. Na primjer, raskrsnice se mogu naći i s budističkom mitologijom i sa starogrčkim.
Zapravo, još jednu senzacionalnu izjavu dao je Andrej Borisov, ministar kulture Jakutije. Kritično je rekao da je prije 20 godina bio siguran da će holivudski režiseri doći do tradicionalnih jakutskih epova - a najbolja potvrda toga bio je Avatar, zasnovan na legendarnom Olonkhou. Štoviše, sam je ep, prema njegovom mišljenju, mnogo bliži modernoj mladosti od "Cameronovih specijalnih efekata".
Međutim, "krađa zavjere" bila je vješta i prilično neprimjetna. U Olonkhou, glavni lik neočekivano saznaje o božanskom pretku, koji ga gura u potrazi za voljenom. Glavni dio radnje sastoji se od polaganja niza testova i borbe protiv neprijatelja iz "donjeg svijeta". Vrijedno je podsjetiti da u "Avataru" glavni lik, vojni čovjek, izdaje svoju vojsku kako bi bio na strani autohtonih ljudi, ilegalno protjeranih iz njihove zemlje.
Međutim, postoje očigledna sjecišta zapleta: u jakutskom epu pojavljuje se drvo svemira koje svijet dijeli na tri dijela. Suština drveta je određena boginja. James Cameron je također "zasadio" ogromno sveto drvo na svojoj Pandori, čak mu je i dao nematerijalni duh: međutim, proširio ga je širom planete. Ali tu se završava svaka sličnost.
Razlog tome može biti taj što Olonkho nije specifična priča, već čitav sistem epova, od kojih su samo neki prevedeni na ruski, a neki uopće nisu zapisani, a ostali su samo u glavama autohtonog stanovništva. Možda Borisov, iznoseći svoje mišljenje na kongresu UNESCO-a, nije značio najpoznatiji dio sage?
