Istorija kinematografije stara je samo stotinu godina, tokom kojih je industrija doživjela tri kvalitativna skoka. Prvo se u filmovima pojavio zvuk koji je kasnije dodan starim trakama. Tada je publika vidjela prve boje na filmu - i, ubrzo je pronađen način da se već objavljene slike oboje. Nije iznenađujuće što je pojavom "volumetrijske" slike započeo novi val "restauracija", pod koji je pao i legendarni "Titanic".
Naravno, niko nije ponovo snimao film. Local 3D je kompjuterski efekt postavljen na originalnu verziju filma iz 1997. Reditelj filma James Cameron želio je dodati malo volumena Titanicu još 2004. godine, kada je počeo razvijati Avatar, ali iz očiglednih razloga za to nije bilo vremena.
Odgoda je bila korisna samo za konverziju - snimanje epa o planeti Pandora omogućilo je Cameronu beskrajno 3D iskustvo i jasnu ideju kako postići maksimalnu dubinu slike.
Ponovno objavljivanje trake tempirano je na stogodišnjicu brodoloma. Više od 300 umjetnika potrošilo je 18 miliona dolara za 15 mjeseci rada - inače, konverzija obično traje 3-4 mjeseca. Cameron je lično gledao svaku epizodu i uređivao i najmanje nijanse, nakon čega je priznao da je snimanje trodimenzionalnog filma mnogo lakše nego dodavanje efekta u postprodukciji.
Ako ne ulazite u detalje tehnološkog procesa, tada se 3D tehnologija može opisati kao "konvergencija" dviju slika. U bilo kojoj dvorani gledatelj će, skinuvši naočale, vidjeti da se slika na ekranu udvostručuje: bliski se objekti doslovno dupliciraju, a udaljeni samo malo razmazuju. Da bismo pojednostavili objašnjenje, možemo reći da je zadatak umjetnika "izračunati" udaljenost do svake točke na ekranu i dodati odgovarajući efekt bifurkacije na kadar.
U mnogim filmovima problem se rješava jednostavno: uvode se 2-3 sloja (prvi plan, središte, pozadina) i radnja se pretvara u teatar kartonskih figurica („Odredište 4“). Očito je da režiser s najvećom zaradom u istoriji ne bi dopustio takvo "smeće": prema njegovim riječima, fanatizam je išao gotovo do detaljnog crtanja pojedinih dlaka likova.
Oprema za prikazivanje filma takođe igra važnu ulogu. Završni dio razvoja bila je "optimizacija" slike za različite tehnologije: danas se "volumen" stvara pomoću IMAX, RealD, Dolby 3D tehnologija, od kojih svaka ima svoje prednosti i nedostatke, koje je trebalo uzeti u obzir kako bi gledaocima predstavili najpouzdaniju sliku.
