U drevna vremena ljudi su elementima i stvarima pripisivali ljudska i božanska svojstva. Naravno, takve osnovne i važne stvari za život, kao što su voda i vatra, počašćeni su svojim bogovima u gotovo svim svjetskim kulturama.
Imena vatrenih bogova
U Indiji je bog Agni bio "zadužen" za vatru i sve što je imalo barem neke veze s njom. Bio je zadužen za munje, iskre i požar žrtve. Agni je dugo bio najvažnija figura u indijskoj mitologiji oko koje je izgrađen panteon.
Iranski bog plamena Atar utjelovio je isključivo element vatre. Plamen se za iranski narod smatrao svetim i čistim, pa nije korišten za sahranu. S gledišta Iranaca, svetogrdno je bilo izdati bezdušna tijela svetoj vatri.
Poklonici vatre u osnovi su bili Jezidi i Zoroastrijci. Za njih je sama vatra bila glavni i jedini element i božanstvo. Kult plamena Kavkaza i Srednje Azije zapravo je istisnuo sve druge bogove iz mitske svijesti ljudi.
U drevnoj kulturi postojali su razni bogovi vatre, koji su oličavali potpuno različite funkcije vatre. Na primjer, u Grčkoj se posebno štovala Hestija, božica ognjišta (u Rimu je njenu funkcionalnost nosila božica Vesta, čije su sveštenice imale moć, budući da su se mogle obratiti svojoj boginji). Štaviše, u grčkoj i rimskoj mitologiji postoje mnogi bogovi razornog plamena. Grčki Ares (bog rata) ili rimski Vulkan smatrani su bogovima smrti, rata, razaranja i plamena. Njihova muškost i agresivnost su se, kao, suprotstavljale ženstvenosti Hestije ili Veste.
U mitologiji Slovena postojao je kult vatre. Naši preci vjerovali su da je plamen vatre utjelovljen u raznim bogovima. Sloveni su poštovali gromovnika Peruna, boga vatrenog Simargla, boga sunca Svaroga i druge.
Grci su imali ogroman broj božanstava povezanih s vodom i okeanom. Svakom božanstvu dodijeljena je prilično uska "sfera odgovornosti".
Biblija često spominje Moloch, zahtijevajući sve više i više žrtava. Smatralo se da su u njegovu čast bebe spaljivane na svetim požarima.
U astečkoj mitologiji, božica Chalchiuhtlicue ili "Ona koja sjedi u tirkiznim haljinama" nije bila samo božica slatkih voda i jezera, već je u jednoj od "velikih epoha" vršila funkcije božice sunca.
Imena vodenih bogova
Voda je kao konstruktivni i kreativni element najčešće stekla prilično "prijateljske" bogove i boginje. Prema većini arhaičnih verzija stvaranja svijeta, Zemlja se pojavljuje iz primarnih, kaotičnih voda. Voda se stoga smatra osnovom svega.
U mitovima Drevnog Egipta, Mezopotamije, Babilona postoje bogovi iskonskog vodenog kaosa, dubina vode, utjelovljenje vodenog kaosa. U Egiptu je to Nun, u Mezopotamiji - bog Apsu, u Babilonu - Tiamat.
Istodobno je važno shvatiti da su se vodi pripisivala i negativna svojstva. Najvjerovatnije je to zbog činjenice da su poplave i uragani donijeli puno tuge našim precima.
U Bibliji je Levijatan vrsta božanstva, oličenje vode, među Skandinavcima je opasnu "stranu" vodenog elementa utjelovila svjetska zmija Jormungand. A odaje vladara kraljevstva mrtvih zovu se Mokra kiša.
