Inspirirana američkom narodnom muzikom, Judy je napustila obećavajuću karijeru klasičnog pijanista i uzela gitaru. Uspjela je narodnu umjetnost podići na novi nivo, učiniti je popularnom u cijelom svijetu.
Biografija
Judy je rođena u Seattlu u velikoj porodici. Moj otac zarađivao je za život svirajući klavir, uključujući i radio emisije. Kada je djevojčica imala 10 godina, dobio je unosnu ponudu, a porodica se preselila u Denver u Koloradu.
U Denveru Judy prvi put počinje pohađati muzičke satove. Studira kod Antonije Brico, studira klasični klavir. U dobi od 13 godina prvi put javno debitira izvodeći Mocartovo djelo.
U devojci se budi velika ljubav i interesovanje za narodnu muziku. Ne nalazeći razumijevanje od svoje učiteljice, Collins odlučuje napustiti časove klavira i raditi ono što želi.
Zahvaljujući očevoj muzičkoj karijeri, Collins je bila lično upoznata sa mnogim muzičarima, čija joj je komunikacija pomogla u pronalaženju sebe. Napuštajući klavir, Judy uči svirati gitaru, razvija vokalne vještine, pokušava pisati poeziju.
Karijera
Nakon napuštanja škole započinje javne nastupe s narodnim pjesmama u pabovima, zabavama i klubovima. Sanja o snimanju pjesama iz vlastitog nastupa, uspijeva 1961. godine, nakon što je potpisala ugovor s velikom izdavačkom kućom Electra Records.
Prvi album Collins objavio je kad je imala samo 22 godine. Na ovom albumu izvela je svoje verzije klasičnih narodnih pjesama, kao i verzije svojih najbližih protestnih pjesama tog vremena. Na primjer, obrađivala je pjesme Boba Dylana i Toma Paxtona.
Judy je željela široj javnosti otvoriti malo poznate pjesnike i tekstopisce, što je i uspješno učinila. Dakle, rad sa kanadskim pjesnikom Leonardom Cohenom, u to vrijeme praktički nepoznatim, prerastao je u dugogodišnje čvrsto prijateljstvo i saradnju.
Collins je svirao prvi album na akustičnoj gitari, bez dodavanja bilo kakvih drugih muzičkih instrumenata. Na drugom albumu surađivala je s Markom Abramsonom i Joshuaom Rifkinom, koji su preradili mnoge svoje melodije za orkestarsko izvođenje. Kombinacija narodne muzike sa orkestrom postala je njen zaštitni znak tokom naredne decenije.
Godine 1967. Collins je objavio album "Wildflowers", u kojem je, pored prerađenih djela drugih autora, snimio i nekoliko kompozicija iz vlastite kompozicije. Album je toplo primljen od strane javnosti i kritike, nominiran je za Grammyja i dostigao je visoke ljestvice na ljestvicama. Dvije pjesme korištene su kao soundtrack u filmu "If Not For Roses", prema drami Gilberta nominiranoj za Pulzerovu nagradu.
Album je snimila 1968. godine sa Stephenom Stillsom, mladim izvođačem s kojim je u romantičnoj vezi. Album je prepoznatljiv po sočnom zvuku i neobičnim aranžmanima. Uključuje kompoziciju, koju je napisala sama Collins, "Moj otac", a takođe nastavlja saradnju sa Leonardom Cohenom.
Do 1970. Judy Collins stječe univerzalno priznanje, njen talent u izvođenju autorskih i narodnih pjesama zapažaju ne samo slušatelji, već i najžešći kritičari. Potonjoj se posebno divi široka paleta njenog repertoara, od tradicionalnih hrišćanskih himni do brodvejskih balada.
U januaru 1978. glumio je u jednoj od serija emisije Muppets, gdje je izveo nekoliko svojih kompozicija. Takođe se pojavljuje u nekoliko epizoda u TV emisiji Ulica Sezam, glumeći u modernoj bajci "Tužna princeza". Govori i izvodi muzičke kompozicije u crtanim filmovima.
1990. godine potpisuje ugovor sa studijem Columbia, pod tom etiketom izdaje album "The Bonfires of Eden", istoimeni singl postaje posebno popularan. Za promociju singla, Judy snima muzički video.
Uprkos maloj popularnosti 2000-ih, Collins nastavlja da izvodi koncerte širom sveta.
Knjige
Pored muzike, Judy Collins se uspješno bavi i književnim stvaralaštvom. Njena prva knjiga, autobiografski roman "Vjeruj svom srcu", objavljena je 1987. godine.
1995. godine objavljen je roman "Besramni". 2003. godine objavljen je drugi autobiografski roman "Zdrav razum i milost", u kojem Judy Collins opisuje svoje pokušaje da shvati razloge samoubistva svog sina.
Lični život
Raskošna romansa s Peterom Taylorom dovela je do vjenčanja 1958. godine. Par je dobio dijete Clark Taylor. Razveli su se 1965.
Od 70-ih se bori s raznim ovisnostima. Nakon što je uspješno prestao pušiti, Collins razvija tešku bulimiju, a nemogućnost prepoznavanja ovisnosti dovela je do ponovljenih epizoda depresije. Collins je koristio razne vrste droga, imao problema sa zavisnošću od alkohola.
1978. želja za suočavanjem s ovisnostima navodi Collinsa na odluku da sudjeluje u programu rehabilitacije. Iskustvo se pokazalo uspješnim, ona se uspijeva nositi s problemom, ostajući prisebna i u najtežim životnim situacijama.
Iste godine je upoznao Louisa Nelsena, čiju podršku kasnije naziva neprocjenjivom. Par već dugo živi zajedno, ali odlučuje se registrirati svoju vezu tek 1996. godine.
1992., njen sin jedinac umire. Clark se dugo borio s kliničkom depresijom, pogoršanom ovisnošću o drogama, a da nije vidio rezultate liječenja, počinio je samoubojstvo.
